Facebook Twitter gPlus instagram LinkedIn Tiktok

vikendica logo

  • Početna
  • Kuhinja na otvorenom
    • Roštilj
    • Sač/Peka
    • Kotlovina
    • Kotlić
    • Talandara
    • Ražanj
    • Recepti
  • Sačijada
    • Pravilnik takmičenja
    • Prijavni list - Sačijada Stražilovo 2025
  • Internet prodavnica
  • Kontakt
  • Kongres | Prijavni list

  • IKuhinja Na Otvorenom

    Kuhinja Na Otvorenom

    Kuhinja Na Otvorenom podrazumeva pripremu hrane na otvorenom (dvorište ili terasa, šumarak ili proplanak, ispod pergole,  kro&...Readmore

  • ISačijada Stražilovo 2019

    Sačijada Stražilovo 2019

    ...Readmore

  • ISrneći paprikaš by Gale Perić

    Srneći paprikaš by Gale Perić

                             ...Readmore

  • IBili smo na Weber-ovoj Gril Akademiji

    Bili smo na Weber-ovoj Gril Akademiji

                 Uvod u novo doba roštiljanja!                U Srbiji smo navikli da roštiljanje podrazumeva: okrenuti par p...Readmore

  • Kuhinja Na Otvorenom

    Kuhinja Na Otvorenom

    Kuhinja Na Otvorenom podrazume

  • Sačijada Stražilovo 2019

    Sačijada Stražilovo 2019

  • Srneći paprikaš by Gale Perić

    Srneći paprikaš by Gale Perić

          

  • Bili smo na Weber-ovoj Gril Akademiji

    Bili smo na Weber-ovoj Gril Akademiji

                 Uvod u nov

BERMET-PLEMENITA KAPLJICA SA BILJEM

  • Štampa
  • El. pošta

 

 

     .  Iako svi čuvaju  viševekovnu tajnu spravljanja bermeta, nje ustvari i nema: u dobro belo vino dodaju se ekstrakti korena, cveta i ploda lekovitih biljaka! Kakav je čiji bermet zavisi od kvaliteta vina i odnosa lekovitog bilja koje mu se dodaje

 Bermet

   

           Sremski Karlovci su tokom nekoliko vekova smatrani za srpsku prestonicu vina odakle su još u XV veku ona izvožena u Češku, Poljsku, Švajcarsku, Moldaviju i Belgiju. Upravo tu je razvijeno vinogradarstvo, jedno od najstarijih u Evropi, a izreka kaže da je vinu “ klima – sudbina, loza – majka, a zemlja- otac „. Autentično vino ovoga kraja je specijalno slatkasto – gorko vino, koje je češće rubin, ređe bele boje “ bermet „ .

       “ Bermet „ je još pre 150 godina izvožen u SAD, a trošio se, kažu, u velikim količinama i na Bečkom dvoru, a zapisano je da se “ bermet “ nalazio na vinskoj karti prvog i poslednjeg putovanja broda “ Titanik “ .

        Legenda kaže da je u vreme vladavine Austrougarske u Karlovcima bila rečna luka iz koje se vino vozilo za Beč. Marija Terezija se, kada je probala “ bermet „ , raspitivala otkud dolazi to tako lepo piće, naručivši prilične količine, a kada su joj rekli da se vino pravi u jednom malom regionu iz kojeg muškarce stalno regrutuju u ratove, carica je odmah fruškogorske muškarce oslobodila ratovanja omogućivši im tako da samo proizvode vino.

        Kažu, takođe, da su se još u XVII i XVIII veku ova vina pila na mnogim evropskim dvorovima – francuskom, bečkom, češkom. Ukoliko je trebala da se izdejstvuje neka dozvola bečkog dvora podmićivalo se vinom. Postoji podatak da je najdraži dar dvoru u Londonu bio, kada na poklon iz Beča dobiju bermet.

     Tradicija i osobenost područja

       Prema važećem Pravilniku, bermet je aromatizovano crveno vino sa 15 do 18 procenata vol. alkohola. Naziv aromatizovano potiče od začinskih trava /’’mirođija’’/ koje se dodaju u toku proizvodnje i od kojih potiče njegova specifična aroma. Neki proizvođači nude i beli bermet, koji se pravi od belog vina, ali je postupak vrlo sličan.

Francuzi  za svoj šampanjac imaju legendu o Dom Perinjonu, a o samom nastanku bermeta se ne zna mnogo. Smatra se da je prvi bermet nastao u fruškogorskim manastirima, ali je originalni recept tako nastalog aromatizovanog vina bivao modifikovan tokom godine.

I dok u proizvodnji klasičnih vina – običnih stonih, suvih, polusuvih, slatkih, obojenih, prirodno slatkih, likerskih, šerija, penušavih i gaziranih gotovo da nema tajni, ona aromatizovana – vermut i bermet su bili, jesu i biće unikati baš zbog specifičnosti spravljanja i tajni koje nerado odaju oni koji proizvode najkvalitetnije vermute i bermete. Ipak, nezvanično, ali iz sasvim pouzdanih izvora,  smo saznali da se bermet spravlja tako što se dvadesetak lekovitih trava (od nekih koren -  daje gorčinu, od drugih cvet – daje miris a od trećih plod – osvažava) potapa da odleži jedno vreme u vodi, i tako dobijeni ekstrakti se dodaju kvalitetnom belom vinu. Kakav je čiji bermet zavisi od kombinacija koje se primene sintetišući vino i ekstrakte!  Bermet je u principu beo, ali nije nikakav problem da dobije i neku drugu boju, čak i tamnu, ukoliko se vinu doda takav ekstrakt!

          Demistifikacija tabua

          Ne zna se tačno kad je zamrla proizvodnja bermeta u Karlovcima, ali se zna da je obnovljena tek 90-ih godina XX veka. Prvi je bermet počeo da proizvodi vinar  Mario Benišek a potom Slavko Kiš, Žarko Živanović, Ivan Merc, beli bermet Đorđe Dragojlović Dulka i drugi. U Sremskim Karlovcima  danas postoji udruženje 17 proizvođača, koji ukupno proizvedu oko 90.000 buteljki bermeta godišnje. Najstarija je Kišova vinarija osnovana 1830. godine, a čuveni proizvođači su „Aleks Bermet“, „Dulka“, „Kosović”, „Živanović“, „Došen“, „Bajilo“, „Merc“, „Kurjak“, „Đurđić“...

      I za kraj, nešto sasvim konkretno, pogotovo za one koji bi hteli da proizvedu bermet, a nemaju recept.  Miroslav Mire Kovačević iz Irigra je jedan od najboljih i najpoznatijih mladih proizvođača svih vrsta vina, pa i bermeta, nam je otkrio svoju ''tajnu' proizvodnje bermeta:

Miroslav Kovacevic

      - Bermet se spravlja tako što se  različite lekovitih trava, ja stavljam dvadesetak (od nekih koren -  daje gorčinu, od drugih cvet – daje miris a od trećih plod – osvažava) potapa da odleži jedno vreme u vodi, i tako dobijeni ekstrakti se dodaju kvalitetnom belom vinu. Kakav je čiji bermet zavisi od kombinacija koje se primene sintetišući vino i ekstrakte!  Bermet je u principu beo, ali nije nikakav problem da dobije i neku drugu boju, čak i tamnu, ukoliko se vinu doda takav ekstrakt!

           Autor:  Dragan PEJIĆ

Zemljani sač iz Zlakuse-Dragan Nikitović Bibila

  • Štampa
  • El. pošta

       Reč grnčarstvo se ponekad i spominje ali retko objašnjava. Posebno je ne treba objašnjavati u selu Zlakusa, na pola puta između Požege i Užica, u kome se 20-ak porodica bavi upravo ovom veštinom za koju još uvek nije razjašnjeno da li je zanat ili umetnost. Grnčarstvo, odnosno pravljenje posuđa od pečene gline ručno na drvenom točku, jedna je od najstarijih veština koje čovek koristi još od praistorije.  Iako se grnčarija u većini mesta pravi samo od gline, u selu Zlakusa pravi se od posebne kombinacije gline I kvarcnog mlevenog kamena, što menja upotrebu ovog posuđa. Naime, posuđe izrađeno samo od gline služi za serviranje dok se u posuđu sa dodatim kamenom može I kuvati. Upravo zato, stari poznavaoci ovog zanata mogu da prepoznaju posuđe iz Zlakuse - svaki komad ima ugravirano slovo Z. Zlakuški lonac zaštićen je kao unikatan srpski proizvod. Grnčarsko posuđe može biti raznih oblika pa se tako prave amfore, pekači, đuvečare, saksije i, neobično, sačevi. Hrana pripremljena u glinenom posuđu ima prepoznatljiv ukus I miris ali malo je onih koji su specifičnu formu sača napravili od ovih materijala. Upravo ovom tehnikom ovladao je najpoznatiji grnčar Zlakuse, Dragan Bibila Nikitović, čiji su radovi prepoznati u celom svetu, izdvajajući se kvalitetom i neobičnim formama i šarama.

Bibila

 

       

          Grnčarija iz ovog sela toliko je poznata da su je čak prozvali "srpski Cepter". Pre nekoliko godina kolonija "Zlakusa" otvorila je izložbu zlakuških radova unutar Potpećke pećine, gde se tradicionalno glineno posuđe tako uklopilo u praistorijski ambijent da su mnogi posetioci mislili da su to praistorijske iskopine. Iako se glineno posuđe često koristi kao dekoracija, ukras u kućama I vikendicama, njegova upotreba u kulinarstvu je veoma široka, a rok upotrebe neograničen, naročito uz primenu uputstava koje grnčari rado podele uz kupljen proizvod. U Zlakusi grnčarski zanat zastupljen je više od tri veka, a pri poseti ovom selu, neki turisti imaju I priliku da se okušaju u grnčarstvu. Svi koji su probali kažu da ima nešto u okretanju točka I gline pod rukama.

Zlakusa sac

Ukoliko da sada niste probali hranu pripremljenu u ovakvom posuđu, a želeli biste da bude deo vašeg domaćinstva, kupite najmanji zemljani sač (37 cm), nije skup (2.000,00 Din) I vežbajte. Već posle dva-tri rizična pokušaja, bićete spremni da pozovete prijatelje I pohvalite se. Evo I par saveta:

Prva upotreba neglaziranog zemljanog posuđa: Neophodno je unutrašnjost posude bogato i ravnomerno premazati mašću, lojem ili uljem. Tako premazan sud staviti na umerenu vatru dok se zidovi suda ne zagreju.

Nepoželjno je mešati jelo u toku spremanja jer može doći do zagorevanja. Sud se riba vodom, bez dodatka detardženta.

Prvo jelo ispod sača:

- Staviti prvo krompir, isečen na pola, staviti dve glavice luka isečene na četvrt, staviti dva čena belog luka

- Zatim sledi meso, prvo kilo recimo jagnjetine, 400 gr dimljene butkice, 150 gr dimljene slanine bitno je napraviti miks koji će se topiti u ustima.

- Sve navedeno dobro posoliti i staviti začine

-Naliti toplu vodu do vrha. Posle nekoliko sačeva počnite da eksperimetišete sa dolivanjem vina.

- Poklopiti sač i staviti na ulubljeno mesto u žaru na način da žar ne bude ispod sača već okolo i da  prekrije, tačnije zagrne.

-Sač kuvati srazmerno količini mesa koju imate, ali pravilo je 1 kg mesa 1 h.

Zemljane sačeve ručno rađene u "ateljeu" najpoznatijeg grnčara Dragana Nikitovića Bibile, možete kupiti u Novom Sadu, Bele Njive 5, 021447799 ili u internet prodavnici vremejenovac.rs

Foto:  Vladimir Mijailović

 

Majstor sača

  • Štampa
  • El. pošta

 

Da se upoznamo

Čišćenje i održavanje

Sač-peku možete koristiti jako dugo ako se pridržavate nekoliko jednostavnih uputstava. Vodite računa da su svi djelovi (sač-peka, obruč, tepsija, sadžak-tronožac, maša-lopata za žar i mašice) kovani od gvoždja i zbog toga posebno osjetljivi na hrdju. To i nije problem za sadžak, obruč i mašu al' morate voditi računa o saču-peki i kovanoj tepsiji.

ciscenje saca

 

 

Prvo čišćenje

Prije prve upotrebe potrebno je dobro očistiti sač-peku a posebno tepsiju jer se u njoj sprema hrana. Naložite vatru i kad se razgori stavite tepsiju na vatru da obgori (dvadesetak sekundi). Zatim je oprezno skinite sa vatre i utrljajte neku masnoću (slaninu ili neki loj) i vratite na plamen. Postupak ponovite nekoliko puta dok god ne budete zadovoljni rezultatom čišćenja. Kada se tepsija ohladi, ubacite šaku grubog pijeska i sa nekom starom krpom utrljajte taj pijesak.Primjetit ćete kako pijesak mijenja boju jer skuplja ostatke masnoće. Ako je potrebno i ovaj postupak možete ponoviti. Na kraju prospite pijesak i tepsiju isperite vrelom vodom a zatim je posušite krpom.

Čišćenje prije upotrebe

Napunite tepsiju do pola sa vrelom vodom i ostavite par minuta. Zatim je očistite sa pijeskom kako je to prethodno opisano i poslije ispiranja i posušivanja, premažite je nekom masnoćom (slanina ili mast - posebno preporučujem gušćiju mast).

Pečenje ispod sača-peke nije samo prosta priprema hrane. To je jedan kompleksan proces aktivnosti i osjećanja izazvanih prijatnim pucketanjem vatre, isijavanjem žara, zanosnim mirisima hrane koja se priprema, vedrim raspoloženjem društva koje se okupilo uz dobru atmosferu podgrijanu alkoholnim osvježavajućim napitcima... i zadnja stvar koja vam pada na pamet je da nakon svega toga još morate provesti sat vremena čisteći sač-peku.

NE!!! - zato postoji ono planiranje iz Uvoda. Ako ste na kraju večeri pod uticajem pohvala na

vaše kulinarske sposobnosti a možda i pod blagim dejstvom alkoholnih osvježavajućih napitaka - unaprijed zadužite nekoga da pokupi iz tepsije ostatke hrane (ako je nešto slučajno ostalo) i da ništa ne dira do ujutru.

Ujutro će te odstraniti masnoću i očistiti tepsiju kako je ranije opisano a na kraju je obavezno premazati čistom masnoćom (ne uljem!). Kod ovog čišćenja nije toliko važno da savršeno očistite tepsiju koliko je važno da je zamastite (pred slijedeću upotrebu ćete sigurno detaljno očistiti tepsiju).

Održavanje

Za razliku od ranijih vremena, kad su se sač-peka koristili gotovo svakodnevno, morate računati da kada odložite sač-peku poslije upotrebe da će do slijedeće prilike proći dani, sedmice a možda i mjeseci. Sač-peku, a naročito tepsiju dobro namažite masnoćom i čuvajte na suvom mjestu. U kući nije dobro mjesto jer će te biti oštro kritikovani zbog neprijatnog mirisa od masnoće pa zato predlažem garažu ili spremište u vrtu. Po mogućnosti stavite tepsiju u neku kartonsku kutiju.

rdja na sacu

skinuta rdja sa saca

Ako se i desi da vam rdja napadne sač-peku to i nije veliki problem. Očistite je grubom metalnom četkom i premažite masnoćom a zatim nekoliko puta ponovite radnje opisane kod prvog čišćenja. Vaš sač-peka izgledaće kao nov, a jedina šteta je što je izgubio nekoliko mikrona na debljini. To bi bio problem kad bi vam se to desilo pedeset puta al' sam siguran da će te nakon trećeg-četvrtog puta reći: "...e sad je dosta..."i nakon čišćenja i zamaščivanja odložiti sač-peku na neko suvo mjesto.

Odabiranje mjesta za vatru

Naizgled vrlo jednostavno - a ustvari jako bitno. Od toga vam zavisi konačan rezultat pa se nemojte nadati tituli "sač majstor" ako ovome ne posvetite maksimalnu pažnju. Sa vatrom se nije igrati i kada namjeravate ložiti istu morate pažljivo provjeriti: Koliko je bezbjedno ložiti vatru baš na tom mjestu? Da li će to smetati vašim susjedima ili nekim organima?(protivpožarnim, policijskim i sličnim), Koje mjere trebate poduzeti za zaštitu od vjetra i Koje uslove trebate obezbjediti da vam rad oko sača bude ugodan? Znaći, kada odaberete mjesto koje ne smeta pomenutim organima, provjerite koliko

je bezbjedno da baš tu ložite. Rasčistite prostor od bilo kakvog drveća, pruća ili suve trave.Po mogućnosti, na zemlju stavite šljunak, poredajte cigle ili (najidealnije) postavite četiri ili više betonskih ploča koje se koriste u vrtu (pavers). Crijevo sa vodom obavezno da vam je nadohvat ruke!

Zaštita od vjetra je vrlo važna, ne samo iz protupožarnih razloga već i iz kulinarskih! Ako vam vjetar oduva toplinu rezultat vašeg gastronomskog projekta neće biti na visokom nivou. Lagano strujanje zraka je veoma dobro da održava žar aktivnim ali vjetar je no no!

zastita od vetra

Zaštitu možete i improvizovati (ploče lima ili još bolje cement fibro ploče) i postaviti na najmanje dvije strane - idealno na tri strane. Nekada vam apsolutno ništa nije pri ruci da upotrebite kao zaštitu od vjetra. Tako je moj sin Marko (koji je tada položio za sač-majstora) sa društvom bio na pustoj pješćanoj plaži. Drva su imali napretek ali ništa što bi se moglo upotrebiti za zaštitu od vjetra. Iskopali

su veliku rupu u pijesku, naložili vatru i kada se stvorio žar pola su natovarili (mašom) na sač a ostatak ostavili na dnu rupe. Sadžak (tronožac) su stavili preko žara, na njega kovanu tepsiju sa mesom i povrćem i sve poklopili sa sačem na kojem je već bio "natovaren" žar. Nakon par sati hrana je bila spremna i po pričanju očevidaca - fantastična! Znaći u prirodi važi parola: snadji se! I u svom vrtu se čovjek može snaći ali pošto su vam vjerovatno namjere da drage goste ugostite ćešće, onda je red razmišljati o nečemu trajnijem i praktičnijem. Ako ste već odabrali mjesto, vodeći računa o ranije pomenutim organima i susjedima, predlažem da napravite nešto trajnije. Ne samo da će vam sač uvijek biti spreman za upotrebu nego će te uživati i poslije upotrebe (ne morate odmah čistiti

pepeo i ostatke žara nego sutra-kad prebolite uticaj osvježavajućih alkoholnih napitaka).Još jedna veoma značajna prednost - jednom kad podložite vatru nema te kiše koja vas može iznenaditi i pokvariti gastronomske planove. Sve je "pod krovom" i uvijek suvo, kad se ne koristi - nikom ne smeta. Vrata od cement fibra se zatvore i sve je pod kontrolom,nema opasnosti od oštrih kritika znasevećkoga šematski prikaz mogućeg prostora za korištenje sača. Zgrada je 2 metra široka, 1 metar duboka i 2,5 metara visoka tako da se ne ubraja u monumentalne gradjevine. Možete je obložiti iznutra šamotnim (vatrostalnim) ciglama ili pločama radi maksimalnog iskorištenja temperature. Kad se ne koristi za potrebe sača, možete je koristiti kao sušaru za sušenje mesa ali o tome u nekom narednom izdanju...

Donji dio "zgrade" može se koristiti kao spremište za drva i ugalj, mogu se predvidjeti posebna vrata za taj prostor - tako da je to uvijek uredno i nema opasnosti od oštrih kritika znasevećkoga.

Odbrojavanje počelo: vatra

Vrlo je važno na koji ćete način proizvesti žar koji vam je potreban za sač. Najbrži je svakako da potpalite ugljene brikete i čim "posive" da ih poredate po poklopcu sača. To će sigurno "uraditi posao" ali nije to to! Cijeli postupak ne radimo samo da bismo pojeli spremljenu hranu! Miris drveta na vatri ili drvenog uglja su ono što cijelom procesu daje draž. Pucketanje vatre u predvečerje pruža nam misaonu konekciju sa bezbroj sličnih prilika kao i šansu da svoje oči i misli usmjerimo ka zvjezdanom nebu. Zato i predlažem metod koji ja koristim u svom "Poguzija Worldu". O ovoj turističkoj atrakciji više riječi malo kasnije - sad smo usmjereni na stvaranje žara. Dakle, ja potpalim vatru koristeći što kvalitetnije drvo (ne ono sa gradjevine koje je već "zatrovano" raznim pesticidima). Upamtite jedno: dim od drveta koje ložite ulaziće pod sač i penetrirati hranu dajući joj onaj nezamjenjivi šmek i zato je važno da koristite što kvalitetnije drvo ili drveni ugalj. Kad se vatra utiša i stvori se žar, kovanom lopatom - mašom se žar nabacuje na sač. Dešava se naravno da par komada žara padne sa sača, tj da ih obruč ne uspije zadržati. To je sasvim u redu jer nam i treba zagrijavanje tepsije "odozdo". Ja čak dodam dole nekoliko komada drveta koji još gori tako da pojačam toplinu kao i količinu dima. Ukus pripremljene hrane je najveća nagrada za sav vaš trud oko vatre!!!

vatra za sac

Kad iskoristim žar za pokrivanje sača, ja odmah "pristavim" novu vatru. Malo zbog ugodjaja, a malo i za svaki slučaj. Ponekad se ispostavi da bi bilo dobro pojačati temperaturu pred kraj pečenja. Ako se tada sjetite da vam treba još malo žara - onda je već pomalo kasno. Bolje je unaprijed sve predvidjeti nego da vam mala sitnica pokvari raspoloženje i da budete izloženi oštrim kritikama znasevećkoga.

Ako još niste sebi izgradili "Poguzija World" ili ako nemate adekvatno mjesto za loženje vatre, vrlo je praktično koristiti napravu koju ja zovem "Raspaljivač uglja". Moj stariji sin Ogi (koji još nije položio za sač-majstora al' ima zvanje Weber-velemajstor) je otkrio ovo čudo tehnike. Naspete drveni ugalj ili brikete i potpalite vatru, a nakon 30-tak minuta imate žar spreman za upotrebu. U metalnu posudu uspete malo špirita ili druge zapaljive tečnosti i prekrijete cilindrom u kojem je naslagan ugalj (mreža od žice ga drži iznad plamena). Kada se sav ugalj upali, a to ce te znati po boji i temperaturi, pažljivo ga prospite po saču. što padne preko obruča iskoristite za zagrijavanje tepsije odozdo.

raspaljivac vatre

U principu, sač ne treba otvarati do kraja pečenja jer svakim otvaranjem se gubi vrela para i primamljiva aroma. No, sasvim je razumljivo da barem jednom (nakon 60-90 minuta) dignete poklopac, okrenete meso ako je potrebno i dodate (toplu) vodu. Tad možete provjeriti da li je potrebno da pojačate zagrijavanje ispod tepsije i sl... Ako ste ozbiljni u ovom svom novom hobiju, prije ili kasnije doći će te do zaključka da bez dobrih "uslova za rad" nema ni uživanja u poslu... Znači, izvršite potrebna mjerenja i isplanirajte materijal koji će te koristiti za izgradnju vašeg vlastitog "Poguzija Worlda". Sem materijala, jako važan je izbor saradnika: ljudi koji će vam davati milion savjeta, bodriti vas, možda i zanovijetati, a eventualno i pridržati pojedinu alatku (ako nije teža od 2kg)

Nekoliko praktičnih savjeta koji bi vam mogli pomoći da za kratko vrijeme postanete pravi sač - majstor. Naravno, diplomu vam izdaju prijatelji i rodbina koje će te počastiti vašim specijalitetima. Ovi recepti su bazirani na mom iskustvu prilikom pripreme navedenih jela. Sastojke koje će te koristiti kao i način i vrijeme pripreme prilagodite vašim konkretnim uslovima i ukusima. Isto jelo se može pripremiti za duplo manje vremena uz korištenje mnogo više žara - ukus hrane će biti vjerovatno sličan, ali... U svakom poslu i u svemu čime se ljudi bave postoje sitne razlike, nijanse. Zbog tih nijansi ljudi vas cijene više ili manje. Generalno, moj savjet u vezi jačine žara je slijedeći: kad "natovarite" žar na sač - peku na početku pečenja, postavite dlan vaše ruke 30cm udaljen od žara. Ako ste u stanju da izdržite oko 3 sekunde onda znači da žar nije prejak, kao i da ne trebate dodavati žara u tom momentu. Isti test ponovite nakon kontrole jela (60-90 minuta nakon početka pečenja). Vjerovatno žar neće biti toliko jak pa preporučujem da dodate izvjesnu količinu, kako na poklopac sača-peke tako i ispod tepsije. Već ranije je napomenuto da je jako dobro da ispod tepsije stavite komade kvalitetnog drveta koje još odgorjeva i najvažnije - dimi! Ukus (šmek) tog dima je lako prepoznatljiv i sigurno će vam donijeti nekoliko dragocjenih bodova prilikom ocjenjivanja vašeg kulinarskog umijeća.

 ispod saca

Autor: Branko Vuksanović

http://www.traditionalcooking.com.au/

Čitaoci pišu

  • Štampa
  • El. pošta

                                                                      Kraljica Vaše vikendice  

 

Kraljica Vaše vikendice ,,Kotlovina''. Zaljubljeni u dobru hranu prečesto se odriču zadovoljstva spremanja zdrave i ukusne hrane spremljene na drvima u  prirodi ili vlastitom dvorištu. Jeste da to nije moj slučaj pošto  to volim, posle svih ovih godina iskustva i improvizacija uskakanja u situacijama ,,Ode mast u propast"  Idealno rešenja za neodricanje i siguran uspeh je ,,Kotlovina''.

Sve ono što je problem kod roštilja, kod kotlovine postaje zanemarivo ili svedeno na minimum.

Vatra, žar, ugalj za roštilj, vetar, kiša, sunce koje bije u mali mozak, dim koji izjeda oči, pregorelo, zagorelo, presušeno, iskrivljena kičma, miris roštilja koji Vas proganja, zajedno sa mačkama i kučićima, do tuširanja.

 

Predrag Pejic

Da krenemo od vatre: vatra za kotlovinu nije zahtevna, bitno je da postoji jedino pravilo, da Vam drvo ne dodiruje tanjir za kotlovinu, na taj način će tanjir da se zadrži u vasoj kuci veći broj generacija.

Žar kao briga: kotlovina se ne sprema na žaru , već na plamenu pa Vam ta briga otpada, kao i lov na džakove sa ugljenom za roštilj.

Vetar moze da duva koliko mu je god volja, on nema uticaja na Vas i vatru.

Kiša, to malo vode neće da škodi Vasoj kotlovini, a kotlovina i Vi uvek mozete da budete zaštićeni od kiše samo izbacite čunak napolje.

Sunce koje Vam bije u mali mozak. Vi ste u hladovini, kotlovina je na suncu. Dva minuta da okrenete meso, krompir ili promešate povrće, nisu problem.

Kotlovina ima čunak, tako da je dim daleko od vaših očiju.

Pregorelo, zagorelo, presušeno. Sa kotlovinom je to neizvodivo, pošto se pečeno meso na kraju malo dinsta u saftu od povrća.

Iskrivljana kičma: Visina kotlovine, kao pribor koji koristite Vam omogućava da stojite normalno, okruženi prijateljima koji ne beže zbog dima, već uživaju u spremanju zajedno sa Vama, druženje vam je i cilj.

Miris koji Vam se uvlačio u odelo, kožu, kosu, nije takav da nadjača apetit i zasite čula, pa da izgubite  apetit, ponovo gozba sa prijateljima počinje.

Vatra je sigurna, tanjir kotlovine ste napunili vodom  da ne izgori i da se lako opere. Tanjir se naravno pere kasnije, nema potrebe za žurbom, čeka Vas gozba iz kotlovine. I obavezno, baklave sa makom za kompletan carski obrok Vaše Kraljice Kotlovine. Prijatno!

Predrag Pejić

Još članaka...

  1. Burger umesto pljeske
  2. Kotlovina
  3. Pita ispod sača
  4. REBARCA

Strana 10 od 12

  • Start
  • Prethodna
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • Sledeća
  • Kraj

Sadržaj

  • Arhitektura
  • Eksterijer
  • Enterijer
  • Za hedoniste
  • Kolumna
  • Praktični saveti
  • Marketing
  • Hortikultura
  • Reportaže
  • Korisno
  • Ekologija
Weber
VremeJeNovac

Najpopularniji tekstovi

  • KOTLIĆ
  • ZAŠTITA DRVETA NA PRIRODAN NAČIN
  • Majstor sača
  • SAČIJADA
  • Zemljani sač iz Zlakuse-Dragan Nikitović Bibila

Najnoviji tekstovi

  • Pravilnik takmičenja
    Napisano četvrtak, 01 april 2021 12:59
  • Ambrozija
    Napisano utorak, 16 avgust 2016 07:14
  • gastro festivali
    Napisano nedelja, 08 maj 2016 10:48
  • Bili smo na Weber-ovoj Gril Akademiji
    Napisano nedelja, 24 april 2016 15:15
  • Srneći paprikaš by Gale Perić
    Napisano nedelja, 10 april 2016 08:31

magazin Vikendica

Facebook