Odštampajte ovu stranicu
petak, 06 april 2012 14:55

PEJZAŽNA ARHIHEKTURA U UREĐENJU VRTOVA VIKENDICA

Napisao
Ocenite ovaj članak
(0 glasova)

Pejzažna arhitektura je spoj lepote biljnog sveta, umetnosti, istorijskog nasleđa, arhitekture i inspiracije u prirodi. To je umetnost koja je zasnovana na primeni živih biljaka, plodnog tla i delova nežive prirode – kamena i vode. S početkom primene primitivne tehnike u čovekovom životu se pojavljuje i kategorija slobodnog vremena. Sada je čovek u stanju da sedne i posmatra stvari oko sebe, primećujući lepotu nekih biljaka koje počinje da sadi u različite delove vrta.

 

Jedan od glavnih ciljeva oblikovanja vrtova danas je razbijanje monotonije, unošenje delića prirode u svoj životni prostor, da služi kao podsetnik čoveku da se nalazi u prostoru koji je ukrao prirodi, da zadovolji iskonsku čovekovu potrebu za ostvarenjem kontakta sa stablom i grmom, da gleda kako trava niče i raste, da posmatra kako cvet otvara svoje mirisne latice.

Da bi se sagradio vrt potrebno je poznavanje klimatskih uslova na datoj lokaciji, koje su osobine tla, kakva je konfiguracija terena, zatim je potrebno poznavanje biljaka i njihovih ukrasnih i bioloških karakteristika za svaku ponaosob, jer svaka od njih ima svoje potrebe za tlom, svetlom, vlagom i sl.
Pri uređenju vrta potrebno je sagledati celokupnu sliku okoline kako bi se budući vrt vizuelno uklopio u tu sliku.
U dugačkim, uskim vrtovima, treba izbegavati efekat hodnika tako što će se podeliti u nekoliko manjih celina razdvojenih biljnim barijerama ili  paravanima. Svaki deo se može drugačije osmisliti biljkama različitih boja i oblika i tako mu dati posebnu atmosferu ili raznovrsne funkcije. Na primer, u jedan deo se mogu postaviti sto i stolice, u drugi ležaljka. Drugo rešenje je postavljanje puteljaka, dijagonalno preko vrta, koji će voditi pogled sa jednog na drugi kraj i tako stvoriti osećaj širine.

Može se napraviti ušuškani deo za sedenje, sakriven od susednih pogleda, pergolom obraslom puzavicama. Vrtne staze trebalo bi proširiti na bar metar širine ukoliko se koriste biljke koje se prelivaju preko staze.  Popločane staze odlično izgledaju, ali valja razmisliti i o šljunku kao idealnom  materijalu za izradu vijugavih stazica. Ako je vrt kvadratnog ili pravougaonog oblika, treba izbegavati da puteljak bude postavljen tačno po sredini jer će tako izgledati nezanimljivo. Neka bude pomeren u stranu, ili neka bude vijugav.

Takođe, trebalo bi posaditi neke više biljke kako biste sakrili ostatak vrta od pogleda i tako stvorili mističan osećaj. Zatim, unesite visinu i strukturu u vrt malim drvećem. Obavezno se prvo informišite o visini i širini koju drvo može da dostigne. Ako ipak postoji želja za visokim stablima odaberite neko koje neće bacati prejaku senku na vrt. Uvek na kraj staze postavite neku fokusnu tačku, na primer skulpturu ili veliku biljku, kako bi se privukao pogled i naglasio prostor. Na kraj puteljka može se postaviti jezerce ili sto i stolice za odmor i ručavanje.

Svetlosni efekti su takođe bitni. Upotreba reflektora služi da se pažnja skrene na neke fokusne tačke u vrtu. Treba ih usmeriti na drvo od dna stabla ili iza neke velike upadljive biljke kako bi se naglasila njena silueta.

Tako se, u zavisnosti od vlastitih želja, odnosno, da li će vikendica i vrt oko nje biti u rustičnom ili modernom stilu, pristupa razradi ideje i samom projektovanju... Sve je to stvar izbora svakog pojedinca, stvar njegovog ličnog ekološkog statusa. I ako smo možda navikli da je svejedno, onda je to navika koju treba menjati, jer nije svejedno. Nije svejedno gde i kako uživamo i da li koristimo samo mali deo svojih sposobnosti da utičemo na sve ono što čini život.

Autori: Branko Vasić, Bojana Savčić - studenti mastera pejzažne arhitekture

Pročitano 5696 puta

Najnovije od Magazin Vikendica

Srodni članci