Odštampajte ovu stranicu
subota, 27 oktobar 2012 13:01

ORGANSKA PROIZVODNJA

Napisao
Ocenite ovaj članak
(0 glasova)

Zelena budućnost poljoprivrede

Rast poljoprivedne proizvodnje u 21. veku koji je zasnovan na principima zelene revolucije u 20. veku se ne može graditi na teoriji uvećavanja površina poljoprivrednog zemljišta, visokih prinosa i hemizacije. Zemljišta je sve manje, uvećavanje prinosa je sve teže, a veća primena mineralnih đubriva i pesticida, uz sveopštu prisutnost degradacije prirode, izazvala bi probleme u životnoj sredini i lancu ishrane koji bi bili teško rešivi. Zbog ovih problema danas se nameće potreba proizvodnje hrane koja će biti rezultat održivog načina proizvodnje, koja neće sadržati štetne materije i koja će imati jasnu ekološku dimenziju i cilj. Posmatrajući poljoprivredu sa te strane, organska poljoprivreda može da predstavlja poljoprivredu budućnosti.

Organska proizvodnja (biološka, ekološka) danas se smatra multifunkcionalnim (sveobuhvatnim), holističkim pristupom proizvodnji hrane uz racionalno korišćenje i očuvanje prirodnih resursa. Multifunkcionalna poljoprivreda obuhvata proizvodnju hrane, ali i nepoljoprivrednih proizvoda (npr. suveniri, zanatski proizvodi) i usluga (edukacija, rekreacija, agro, eko, etno i ruralni turizam). Istovremeno, organska poljoprivreda objedinjuje principe ekologije i poljoprivrede uzimajući najvažnije elemente koji obezbeđuju održivost i efikasnost agroekosistema. Danas postoje jasni dokazi da je organska poljoprivreda jedini pravac u poljoprivredi u kojem se poklapaju ciljevi očuvanja životne sredine i poboljšanja i kvaliteta života sa ekonomskog i socijalnog aspekta sa proizvodnjom visoko kvalitetne hrane.

Organska poljoprivreda (biološka, ekološka poljoprivreda) je u osnovi biološka proizvodnja, jer se odvija u skladu sa prirodom pri čemu se podstiču i intenziviraju biološki ciklusi unutar proizvodnog sistema uključujući mikroorganizme, zemljišnu floru i faunu, biljke i životinje.Pored toga organska proizvodnja doprinosi proširenju broja gajenih vrsta i daje nemerljiv doprinos biodiverzitetu i genetičkoj raznovrsnosti. Tako se danas u Evropi zahvaljujući organskoj poljoprivredi gaji i prerađuje preko 40 malo gajenih ratarskih, povrtarskih i aromatično lekovitih vrsta . Među njima su na primer: spelta, tritikale, proso, heljda, uljana tikva, lan, uljana repica, štir, kvinoa, batat, čičoka, vignja i druge vrste, uz spektar novih prerađevina-proizvoda.

Važno je napomenuti da je organska poljoprivreda u Srbiji strogo kontrolisana proizvodnja koja je uređena zakonom o organskoj proizvodnji iz 2010. godine i pratećim pravilnicima koji su doneti 2011. godine. Shodno tome samo proizvodi, odnosno prerađevine koje poseduju odgovarajući sertifikat, tj. oznaku izdatu od ovlašćene sertifikacione kuće imaju pravo da se nazivaju organski. Navođenje naziva „organski“ (ekološki ili bio proizvod) koje nije utemeljeno na nacionalnoj zakonskoj regulativi može imati značajne negativne efekte kada je u pitanju proizvodnja organske hrane. Glavni cilj sertifikacije je upravo da se zaštiti krajnji potrošač (kupac), transparentnost i podizanje poverenja potrošača, razvijanje tržišta i verifikacija dodatne vrednosti organskog proizvoda.

Postupak uključivanja proizvođača u organsku proizvodnju pokreće se prijavom koju proizvođač podnosi ovlašćenoj kontrolnoj organizaciji. Od dana zaključenja ugovora počinje prelazni period (konverzija) koji kod ratarsko povrtarske proizvodnje traje 2, a kod voćarsko-vinogradarske proizvodnje traje 3 godine. Zbog nivoa kontrole procesa proizvodnje koji postoji u organskoj poljoprivredi svaki proizvođač mora biti detaljno upoznat sa zakonskom regulativom. Detaljne informacije o organskoj poljoprivredi daje sajt Nacionalnog udruženja za razvoj organske proizvodnje (http://www.serbiaorganica.org/).

    Održiva organska proizvodnja se bazira na uravnoteženoj biljnoj i stočarskoj proizvodnja koja uvažava prirodne sisteme i cikluse,  održava i poboljšava plodnost i kvalitet zemljišta, kvalitet vode i vazduha. Kada se govori o osnovnim načelima organske poljoprivrede svakako treba naglasiti da se ono kod primarne biljne proizvodnje bazira na ishrani biljaka kroz ekosistem zemljišta (stajnjak, kompost, glisnjak, prirodna mineralna đubriva i sl.). Pri  izboru rasa ili sojeva životinja na koje se primenjuju metode organske stočarske proizvodnje, uzima se u obzir sposobnost životinja da se prilagode lokalnim uslovima, njihova vitalnost i otpornost na bolesti.

Istorija organske poljoprivrede u Srbiji proteže se na period duži od 20 godina, ali i dalje postoje problemi u organizaciji i umrežavanju različitih interesnih grupa. Zbog čega je moguć razvoj organske poljoprivrede u Srbiji? Područje Republike Srbije odlikuje se povoljnim agroekološkim uslovima, malom veličinom poseda, tradicinalnom vezanošću stanovništva za poljoprivredu, zabranom gajenja GMO biljaka, pristupom velikim tržištima (npr. Nemačka i Rusija) i uspostavljenim institucijama.  

Trenutno stanje organske poljoprivrede u Srbiji karakteriše proizvodnja na približno 9.000 ha koji obavlja registrovanih 4.000 proizvođača. Pored toga postoji još 250.000 ha sertifikovanih za sakupljačku proizvodnju. Za kontrolu organske poljoprivrede zaduženo je 8 sertifikacionih kuća koje su dobile dozvolu ministarstva. Uredba Ministarstva poljoprivrede, trgovine, šumarstva i vodoprivrede (Službeni glasnik RS, br. 49/11 iz 2011.) predviđa isplatu subvencija za organsku poljoprivredu za biljnu i stočarsku proizvodnju i za vreme trajanja konverzije.

Organskom poljoprivredom se bave i centri za razvoj organske poljoprivrede, instituti, poljoprivredne stanice kao i fakulteti, više i srednje škole. Međutim u dosadašnjem peridu značajan doprinos razvoju organska poljoprivrede dale su i nevladine organizacije (Terra's, Zelena mreža Vojvodine, Natura Balkanika i dr.). Ukupna vrednost organske poljoprivrede u Srbiji se ne može precizno utvrditi ali se procenjuje da je veća od 25 miliona evra. Kada se pogleda struktura organske biljne proizvodnje dominiraju višegodišnje biljne vrste (jabuka, šljiva i malina). Od jednogodišnjih biljnih vrsta najviše su zastupljene soja i kukuruz, kao i različito povrće. Organsko stočarstvo je na samom početku, jer je bilo suočeno sa nedostakom sertifikovanog hraniva, specifičnim uslovima gajenja i niskom rentabilnošću proizvodnje.   

Za proizvodne uslove Srbije razvoj održivih sistema biljne proizvodnje, pre svih organske poljoprivrede, sa sertifikovanom proizvodnjom i proizvodima je moguće u različitim regionima. U manje razvijenim predelima, zbog ekoloških i ekonomskih prednosti, država treba da stimuliše ovakav vid proizvodnje i time doprinese multifunkcionalnom razvoju. Na taj način se prevazilaze i materijalne poteškoće proizvođača koje su naročito velike tokom prvih godina prelaska na organsku proizvodnju. Specifičnost organske biljne proizvodnje čini i holistički pristup u kojem se  usklađuju sve agrotehničke mere zajedno čineći jednu celinu, dok se u konvencionalnoj proizvodnji svaka operacija individualno posmatra i analizira. Od farmera koji prati preporuke savetodavne službe, medija, stručna predavanja, preporuke proizvođača semenskog materijala, pesticida i dr., očekuje se direktno angažovanje u optimizovanju sopstvene farme na najbolji način. Zbog toga farmeri moraju posedovati raznovrsna znanja iz ekologije, agronomije, sociologije i ekonomije kako bi kreativno rešli svaki problem. Poljoprivredni proizvođači, nakon prelazanog perioda za organsku proizvodnju, susreću se sa nizom problema koji proizlaze iz organizacije same proizvodne jedinice (farme) koja je u predhodnom periodu bila namenjena konvencionalnoj proizvodnji. Tokom prvih godina konverzije investicije u raspored proizvodih kapaciteta i efikasnu organizaciju gazdinstva često prevazilaze ulaganja u sprovođenje propisanih agrotehničkih mera.

Kada se govori o poljoprivredi uključujući i organsku pitanje svih pitanja je kako prehraniti narastajuću svetsku populaciju? Izraženi trend povećanja cena hrane može do izvesne mere kompromitovati nastojanje da se omogući pristup hrani visoke nutritivne vrednosti za većinu stanovništva i čuva životna sredine. Organska poljoprivreda je spremnija da se suoči sa ovim globalnim problemom jer je značajno manje zavisna od spoljnih inputa i nestabilnosti koje proizilaze iz korišćenje neobnovljivih izvora energije.  Sledeći globalni izazov za poljoprivedu jesu klimatske promene i njihove posledice. Smatra se da će u budućnosti organska poljoprivreda imati više prednosti u odnosu na konvencionalnu jer će imati pozitivnu ulogu u ciklusima globalnih klimatskih promena. Očekuje se da dugoročno može imati zaštitnu ulogu u očuvanju sadašnjeg nivoa CO2 u atmosferi što proizlazi iz: smanjenog korišćenja pesticida i sintetičkih đubriva, bolje adaptibilnosti farmera na promenu uslova proizvodnje, oslanjanje na sopstvene inpute, redukovane obrade zemljišta, stvaranje uslova za skladištenje ugljenika putem većeg biodiverziteta i godišnje pokrivenosti zemljišta, smanjenja broja životinja po jedinici površine (manja emisija metana) i dužeg životnog veka životinja . Dalji razvoj organskog sektora u Srbiji i zemljama EU će biti uslovljen i obeležen (ko)egzitstencijom GMO i organske poljoprivrede. Oba sektora beleže porast i neminovno je da će na mnogo mesta doći do direktnog kontakta ove dve proizvodnje. Generalno se može postaviti i pitanje da li je ona uopšte i moguća i pod kojim uslovima, odnosno kako se GMO organizmi mogu naći u životnoj sredini a da ne dođe do interakcija ne-GMO vrstama.

Danas postoji jasni dokazi da je organska poljoprivreda jedini pravac u poljoprivredi u kojem se poklapaju ciljevi očuvanja životne sredine i poboljšanja i kvaliteta života sa ekonomskog i socijalnog aspekta sa proizvodnjom visoko kvalitetne hrane. U dosadašnjem periodu se pokazalo da zaštita životne sredine i samosvest o proizvodnji i konzumaciji hrane visoke vrednosti nije bio dovoljan pokretač za omasovljenje organske poljoprivrede u Srbiji. Pogrešna su očekivanja da će organska poljoprivreda potisnuti konvencionalni oblik poljoprivrede i da postoji konkurencija među njima. Treba naglasati da organska poljoprivrda u većini zemalja zauzima manje površine (<10%), a Nacionalnom strategijom za razvoj organske poljoprivrede u Srbiji do 2017. godine se očekuju površine od približno 50.000 ha.

Pored toga, nesporna je činjenica da hrana u Republici Srbiji koja potiče iz konvencionale proizvodnje, sa aspekta zdravstene bezbednosti, ima kvaltete koji se moraju uvažavati. Uzimajuću u obzir da ruralna populacija sa visokim procentom sopstvene proizvodnje čini značajan deo poljoprivrede u Srbiji, neophodno će biti potencijalno tržište (urbane centre) prvo edukovati o značaju organske ishrane. Nažalost ovaj proces i dalje traje. Međutim trend povećanja površina pod sertifikovanom organskom proizvodnjom beleži porast što nam daje za pravo da očekujemo da će upravo ovaj način bavljenja poljoprivrednom predstavljati njenu budućnost

Autor:Dr Srđan Šeremešić,

Poljoprivredni fakultet Novi Sad

Pročitano 5332 puta Poslednji put izmenjeno ponedeljak, 15 februar 2016 08:10